Na ozbiljnijoj strani spektra postoje i pivske tragedije, nažalost. Prije nešto više od 200 godina jedan je hrđavi željezni obruč na drvenoj bačvi jednostavno popustio. Događa se. No, problem je taj što je taj obruč držao bačvu visoku gotovo sedam metara da se ne raspadne. Raspala se i za sobom u katastrofu povukla još nekoliko takvih bačava. Rezultat je gotovo milijun i pol litara prolivenog portera po londonskim ulicama koji je odnio čak osam života. Pivovara Horse Shoe je zbog gubitka bila na rubu bankrota, a nakon incidenta ogromne su drvene bačve uskoro izašle iz funkcije u industriji.
U srednjem je vijeku dnevno ispijanje piva bila normalna pojava te se tretirala kao zdrava navika. Budimo iskreni, nije ni danas daleko od toga; ključna riječ je, kao uvijek i u svemu, “umjereno”, ali nitko nikoga ne gleda preko nišana ako kaže da svaki dan popije pivo. Ima li nešto ljepše od afterwork čaše Deep Divea u omiljenom kafiću s prijateljima? Naravno, dvije čaše, ali sjeti se – “umjereno”. Jer kad postotak alkohola nadjača količinu vitamina u pivu odjednom to “umjereno” počneš gledati u retrovizoru i odmičeš se od srednjovjekovnih uzusa, a znaš koliko ovaj narod drži do svojih tradicija.
I tako smo s veseljem i blago zanimljivom temom ušli u novu godinu – godinu u kojoj ćemo na policama trgovina cijene piva Varionice gledati u jednoznamenkastim brojkama, godinu u kojoj ćemo se dijeliti na one koji već računaju u eurima i one desno orijentirane, godinu u kojoj “gubimo svoj nacionalni identitet jer se dižu rampe na granicama”. Ima li (ovaj put iznimno) nešto ljepše nego zavaliti se u fotelju, otvoriti svježu bocu Pale Alea i gledati taj nacionalizam u retrovizoru?
